Klokanovo meso i gospodarsko ubijanje klokana
Ako naiđete na neki restoran koji nudi klokanovo meso, možete im poslati e-mail ili pismo s ovakvim ili sličnim tekstom.
U nastavku je pismo na hrvatskom jeziku te njegova kopija na engleskom jeziku.
Prijevod s engleskog:
Poštovani,
Predmet: Klokanovo meso i gospodarsko ubijanje klokana
Pišem Vam s molbom da učinite svoj dio kako biste pomogli spasiti klokane Australije od pokolja tako da ne nudite klokanovo meso u svom restoranu niti da ga distribuirate.
Klokani nisu uzgojeni nego su ustrijeljeni u divljini. Klokani se ne mogu ekonomično uzgajati zbog svoje spore stope reprodukcije i zbog toga što je samo približno 10% trupla iskoristivo meso. Bila bi potrebna ograda visoka otprilike dva metra da klokane spriječi od bijega. Zbog njihove društvene strukture i načina kretanja, klokani se ne mogu natjerati u stado kao goveda.
Nedavno je dokazano da se trupla truju prilično često zbog načina na koji se klokani obrađuju na terenu. Lovac nije osposobljen niti može na pravilan način izvaditi utrobu klokana nakon što je proveo noć u lovu. Posljedica toga jest da su trupla ostavljena širom otvorena i zaraze se. Sve se to događa pri takvim temperaturama koje potpomažu razvoju bakterija i patogena. Čak se dokazalo da su i hladnjače nepouzdane glede održavanja temperatura koje ubijaju bakterije. Rezultati briseva otkrili su zaraženost trupala bakterijama E. coli, Streptococcus i Staphylococcus. Oni su pokazali da se u mišićnom tkivu događa aktivan razvoj tih mikroba od slabog do obilnog razvoja.
Oni koji podržavaju gospodarsko ubijanje klokana tvrde da su klokani štetočine. Međutim, znanstvena istraživanja nisu otkrila nikakvih dokaza da se crveni klokani natječu s ovcama za ispašu ni da uništavaju usjeve pšenice. Istraživanje koje je proveo institut CSIRO pokazalo je da klokani nikada ne posjete 95 posto usjeva pšenice. Broj crvenih klokana regulira se sam i ne treba ih ubijati.
Ubijanje klokana radi njihova mesa i kože okrutno je. Klokani bivaju ubijeni noću, u udaljenom zaleđu, gdje nitko ne može nadzirati odstrjel. Nacionalni 'Pravilnik za humano ubijanje klokana' dragovoljan je kodeks i ne postoje kazne za nepoštivanje. Odrasle klokane ubijaju i dovuku do kamiona, koprcajući se dok su još pri svijesti. Neki su još živi kad im razrežu nogu i povuku na kamion velikom kukom koja je umetnuta kroz prorez. Njihov je vrat razrezan i oni iskrvare do smrti.
Novorođeni klokani ubijaju se nakon što su ustrijeljene njihove majke. Način ubijanja ovih novorođenih životinja jest takav da im se glava odsiječe sjekirom, ili da dobiju udarac u glavu teškim tupim predmetom. Ženke često imaju mladog klokana koji više ne živi u tobolcu, ali i dalje treba svoju majku radi mlijeka i zaštite od grabežljivaca, kao i da nauči životne vještine. Kad lovac napadne obiteljsku jedinicu i ubije majku, mladi klokan pobjegne od straha i umrijet će polaganom smrti od izgladnjivanja ili će ga dohvatiti grabežljivac.
Ubijanje klokana radi mesa i kože neodrživo je. Dopuštenja se izdaju na temelju procjenjivanja broja klokana iz zraka. Samo se trećina područja u kojem će se izvršiti odstrjel svake godine prebrojava po rotacijskoj osnovi. Klokani su pokretne životinje, ali se brojenje može oduljiti više od tri godine. To znači da se pojedina životinja može prebrojiti dvaput; moguće je dakle precijeniti brojno stanje, a prema tome i bilo kakve kvote za svrhu ubijanja.
Čak i oni koji sudjeluju u toj gospodarskoj grani priznaju da se brojno stanje klokana u Australiji prepolovilo s 50 na 25 milijuna u posljednjih pet godina kako je suša uzela danak nad razmnožavanjem i izvorima hrane. Sada nikako nije vrijeme da se sudjeluje u potrošnji klokanova mesa. Ljudi su pokazali da ne mogu loviti životinje na održivi način. To pokazuje pretjeran izlov svjetskih oceana.
Šest vrsta klokana već je izumrlo; još je sedamnaest vrsta na popisu kao ugrožene ili u opasnosti. Australija ima najgoru povijest u svijetu što se tiče istrjebljenja životinjskih i biljnih vrsta. Pokolj klokana najveći je pokolj divljih kopnenih životinja na svijetu.
Lovci na klokane najprije ubijaju najveće i tjelesno nadmoćne pojedince jer su plaćeni po kilogramu. Tijekom vremena, to oslabi populacijsku strukturu toliko mnogo da preostaje manja, genetički slabija vrsta, što smanjuje sposobnost opstanka i snagu ciljane vrste. Autohtone životinje ne postoje samo da ih se ubija radi zadovoljenja sebičnih zahtjeva ljudi, nego one imaju istinsku vrijednost i trebale bi moći živjeti kao što su to činile milijunima godina.
Ponuda klokanova mesa može privuči nekoliko gostiju restoranu, ali će odvratiti mnoge druge kojima je stalo do klokana.
Pridružujem se brojnim osobama i udrugama širom svijeta i tražim od Vas da prekinete svoje sudjelovanje u gospodarskom ubijanju klokana. To neće imati gotovo nikakav utjecaj na gospodarstvo Australije niti država koje uvoze klokanovo meso.
S poštovanjem,
Pismo na engleskom jeziku:
Dear Sir/Madam,
Subject: Kangaroo meat and the commercial killing of kangaroos
I am writing to ask that you do your part to help protect the kangaroos of Australia from slaughter by not offering kangaroo meat in your restaurant or distributing it.
Kangaroos are not farmed but are shot in the wild. Kangaroos cannot be farmed economically because of their slow rate of reproduction and because only about 10% of a carcass yields usable meat. It would take a fence that is about two metres high to prevent kangaroos from escaping. Due to their social structure and method of locomotion, kangaroos cannot be herded like cattle.
Contamination of the carcasses has recently been shown to occur quite often due to the way the kangaroos are processed in the field. The shooter is not trained nor does he have the ability to cleanly gut the kangaroo after spending a night shooting. The result is that carcasses are left wide open to contamination. All this happens at such temperatures which promote bacteria and pathogen growth. Even the chillers have been shown to be unreliable when it comes to maintaining temperatures which kill bacteria. Swab results revealed contamination of carcasses with the bacteria E. coli, Streptococcus and Staphylococcus. They showed active growth of these microbes in muscle tissue from low to heavy growth.
Those in support of the kangaroo killing industry maintain that kangaroos are pests. However, scientific studies did not find any evidence of red kangaroos competing with sheep for grazing or destroying wheat crops. A study by the CSIRO showed that kangaroos never visit 95 percent of wheat crops. Red kangaroo numbers are self-regulating and they do not need to be killed.
Killing kangaroos for their meat and skin is cruel. Kangaroos are shot at night in the remote outback where nobody can monitor the shooting. The national 'Code of Practice for the humane killing of kangaroos' is voluntary and there are no penalties tor not complying. Adult kangaroos are shot and dragged to trucks, struggling and still conscious. Some are still alive when their leg is cut open, a large hook inserted through the gash, and they are hauled up onto the truck. Their throat is slit and they bleed to death.
žBaby joeys are killed after their mothers are shot. The method of killing these baby animals is to chop off their head with an axe, or for them to receive a blow to the head with a heavy blunt instrument. Female kangaroos often have a joey who no longer lives in the pouch but still needs its mother for milk and protection from predation, as well as to learn life skills. When a shooter intrudes on a family unit and shoots the mother, this joey hops away frightened and will die a slow death due to starvation or capture by a predator.
Killing kangaroos for meat and skin is unsustainable. Permits are issued based on aerial surveys of numbers of kangaroos. Only a third of the area in which the shooting is to be carried out is counted each year on a rotational basis. Kangaroos are mobile animals, but the count may be spread over three years. This means that an animal can be counted twice; hence it is possible to overestimate the population and therefore any quotas for killing purposes.
Even those involved in the industry admit that the kangaroo population of Australia has halved from 50 to 25 million in the past five years as the drought has taken a toll on breeding and food sources. Now is certainly not the time to be involved with the consumption of kangaroo meat. Humans have shown that they cannot hunt animals in a sustainable manner. The overfishing of world oceans is illustrative of that.
Six kangaroo species are already extinct; with seventeen more species listed as endangered or vulnerable. Australia has the worst record in the world when it comes to animal and plant species extinctions. The kangaroo massacre is the largest massacre of wild animals in the world.
Kangaroo shooters kill the largest and physically superior individuals first since they are paid per kilogram. Over time, this weakens the population structure so much so that a smaller, genetically weaker species remains, which reduces the survival ability and strength of the targeted species. Native animals do not exist just to be killed to satisfy the selfish demands of humans but have an intrinsic value and should be able to live as they have done so for millions of years.
Offering kangaroo meat may bring in a few customers to a restaurant, but it will turn away many more that care about kangaroos.
I join many people and organizations from around the world and call on you to cease your involvement in the commercial killing of kangaroos. This will have virtually no effect on the economy of Australia or the countries which import kangaroo meat-
Yours sincerely,
![klokan13 [ 108.43 Kb ]](/data/image_3_231.jpg "klokan13 [ 108.43 Kb ]")
